Što je to na mom zubu, a nije karijes?

Svakodnevno pacijenti dolaze u stomatološku ordinaciju zbog nepoželjnih promjena na zubima koje uglavnom definiraju kao karijes. Iako se u velikom broju slučajeva radi o karijesnim oštećenjima zuba, bitno je znati da svako oštećenje ne mora biti karijesnog podrijetla već se može raditi o nekarijesnim oštećenjima tvrdih zubnih tkiva.

untitled-design-73-1

Što su to nekarijesna oštećenja tvrdih zubnih tkiva?

Nekarijesna oštećenja tvrdih zubnih tkiva su promjene na zubima koje nisu posljedica djelovanja bakterija nego životnih navika ili bolesti. U ovu vrstu oštećenja spadaju abfrakcija, atricija, abrazija i erozija.

Abfrakcija je klinasto oštećenje u području vrata zuba nastala zbog savijanja zuba uzrokovanog prevelikim opterećenjem (neispravni ispuni/”plombe”, nefunkcionalni kontakt, izvađeni susjedni zub) i parafunkcijama (kretnje donje čeljusti bez konkretne svrhe) .

Abrazija je trošenje tvrdih zubnih tkiva nastalo djelovanjem neprirodnih i neobičnih posrednika koji se često unose u usta i u tijesnom su kontaktu sa zubima. Razlikujemo abraziju nastalu zbog pretjeranog četkanja zubi, korištenja jako abrazivnih zubnih pasta, grickanja sjemenki, pušenja lule, sviranja puhačkih instrumenata i sl.

Atricija je oštećenje tvrdih zubnih tkiva uzrokovan kontaktom zuba o zub. Atriciju kod odraslih osoba karakterizira  trošenje tvrdih zubnih tkiva cijelog zubnog niza. Zubi su skraćeni i njihov međusobni kontakt je izmijenjen. To se često najbolje vidi na donjim prednjim zubima.

Erozija je gubitak zubnog tkiva nastao pod utjecajem kemijskih procesa. Zapravo se radi o ”otapanju” zuba zbog djelovanja unutarnjih(želučana kiselina) ili vanjskih (kisela hrana,piće i lijekovi) čimbenika. Želučana kiselina uzrokuje promjene na unutrašnjim plohama zuba. Kisela hrana, piće i lijekovi  uzrokuju promjene na vanjskim plohama prednjih zubi, rijetko stražnjih zubi.

Terapija nekarijesnih oštećenja tvrdih zubnih tkiva

Cilj terapije je na vrijeme identificirati uzročnike i poduzeti sve vrste preventivnih mjera za pravovremeno zaustavljanje daljnje progresije oštećenja tvrdih zubnih tkiva. Na temelju ocjene težine kliničke slike pristupa se rekonstrukciji i zaštiti oštećenih površina zuba. Kod prolazne preosjetljivosti oštećena se površina može zaštiti dentinskim premazima za desenzibilizaciju (smanjenje osjeta boli). Kao privremeno rješenje koriste se restaurativni estetski materijali (”plombe”), a kao trajno rješenje fiksno-protetski nadomjesci ( npr. krunice).