Slina je tekućina koju izlučuju tri para glavnih žlijezda u blizini čeljusti te mnogobrojne manje žlijezde, oko 600 njih, u usnama, obrazima, ustima i grlu.
U slini se nalaze protein, minerali, enzimi i antitijela koji igraju neke od vrlo značajnih funkcija:
Čišćenje – slina otplavljuje ostatke hrane iz usta što smanjuje količinu šećera koji pomaže u stvaranju karijesa
Zaštita i dezinfekcija – u slini se nalazi imunoglobulin A za kojeg kažemo da je prva linija obrane organizma protiv bakterija. Nadalje, u slini se nalazi laktoferin koji se također nalazi u suzama, a pomaže u borbi protiv bakterija. Lizozim se osim u slini nalazi u suzama i ostalim tekućinama, a sudjeluje u borbi protiv bakterija.
Bufer – slina pomaže u regulaciji pH usne šupljine
Remineralizacija – slina sadrži kalcij i fosfate te može obnoviti caklinu koja je oštećena kiselinama
Probavljanje – slina podmazuje zalogaj što čini hranu lakšom za žvakati, a sadrži i enzim amilazu koji sudjeluje u razgradnji škroba
Kao krv, urin i ostale tkivne tekućine, slina sadrži molekule koje služe kao biološki marker pojedinih bolesti. Znanstvenici mogu prepoznati abnormalno stanje ako znaju koji tip ovih specijaliziranih molekula je povezan s određenom bolesti. Do sada su znanstvenici uspjeli identificirati četiri biomarkera u slini koji su pouzdani indikatori carcinoma usne šupljine te još četiri koji indiciraju karcinom gušterače.
U praktičnom smislu slina je jednostavnija i jeftinija za sakupljanje, ne gruša se kao krv te je s njom bolje rukovati, a osobe koje rukuju sa slinom nisu izložene riziku od bolesti koje se prenose krvlju. Potrebna su dodatna istraživanja, a vrlo je vjerojatno da će dijagnostika bolesti iz sline postati vrlo važna u budućnosti.
