Kada zub boli, pukne ili se na snimci vidi veća promjena, jedno od prvih pitanja pacijenata često je: može li se zub još spasiti ili ga je potrebno izvaditi?
Odgovor nije uvijek jednostavan. Cilj stomatološke terapije je sačuvati prirodni zub kad god za to postoje dobri uvjeti, ali postoje situacije u kojima bi daljnje liječenje imalo lošu prognozu ili bi samo odgađalo problem.
Odluka o liječenju ili vađenju ne donosi se samo na temelju boli ili izgleda zuba, nego nakon pregleda, dijagnostike i procjene dugoročne prognoze.
Kada se zub najčešće može liječiti?
Velik broj zuba koji na prvi pogled izgledaju jako oštećeno ipak se može uspješno liječiti i sačuvati.
To je često moguće kada postoji:
- karijes koji se može potpuno ukloniti
- upala ili odumiranje zubne pulpe koje se može liječiti endodontski
- neispravan ili stari ispun koji se može zamijeniti
- manji lom ili puknuće zuba
- infekcija oko vrha korijena koja se može sanirati
- dovoljno zdrave zubne strukture za kvalitetnu rekonstrukciju nakon liječenja
Važno je naglasiti da uspješno liječenje ne znači samo ukloniti infekciju ili bol. Nakon terapije zub mora biti moguće funkcionalno i dugoročno obnoviti.
Kod jako oštećenih zuba zato se uvijek procjenjuje koliko zdravog zubnog tkiva ostaje nakon uklanjanja karijesa ili stare restauracije te može li se zub nakon toga kvalitetno zaštititi ispunom, nadogradnjom ili protetskim radom.
Kada vađenje zuba može biti bolja opcija?
Ponekad zub više nije moguće predvidljivo sačuvati.
Vađenje se može razmatrati kada je zub jako oštećen karijesom i nema dovoljno zdrave strukture za kvalitetnu obnovu ili kada postoji duboka pukotina koja zahvaća korijen.
Razlog za vađenje može biti i uznapredovala parodontna bolest, osobito ako je zub jako pomičan i nema dovoljnu potporu kosti, kao i infekcija koju nije moguće uspješno sanirati.
Kod prethodno liječenih zuba važna je i ukupna prognoza. Ako zub unatoč provedenoj terapiji nema realnu mogućnost dugoročne stabilnosti i funkcije, vađenje može biti bolja opcija od ponavljanja zahvata s neizvjesnim rezultatom.
Vađenje se može preporučiti i kada je ono dio ortodontskog ili šireg terapijskog plana.
Odluka o vađenju nije samo pitanje može li se određeni zahvat tehnički napraviti. Važno je procijeniti ima li liječenje smisla dugoročno i može li se očekivati stabilan, zdrav i funkcionalan rezultat.
Što zapravo odlučuje hoće li se zub liječiti ili izvaditi?
Ponekad pacijent očekuje da će odgovor dati samo rendgenska snimka ili intenzitet boli. U stvarnosti se odluka temelji na više faktora.
Pri procjeni gledamo:
- količinu preostalog zdravog zubnog tkiva
- stanje korijena
- prisutnost pukotina ili fraktura
- stanje kosti oko zuba
- zdravlje parodonta
- prisutnost i veličinu upalnog procesa
- položaj zuba
- mogućnost kvalitetne restauracije
- funkciju zuba u zagrizu
- dugoročnu prognozu cijelog zuba
Zato dva zuba koja pacijentu izgledaju slično mogu imati potpuno različite mogućnosti liječenja.
Može li se zub spasiti ako ne boli?
Da. Izostanak boli ne znači nužno da je zub zdrav.
Karijes može dugo napredovati bez simptoma, osobito ispod starog ispuna ili između zuba. Zub kojem je pulpa odumrla također ponekad ne boli, iako oko korijena može postojati kronični upalni proces.
Upravo zato su redoviti pregledi i rendgenska dijagnostika važni. Problem koji se otkrije ranije često se može riješiti jednostavnije i uz očuvanje veće količine vlastitog zubnog tkiva.
A što ako zub jako boli?
Ni jaka bol ne znači automatski da je zub potrebno izvaditi.
Bol može biti posljedica dubokog karijesa, upale pulpe, infekcije oko korijena, puknuća zuba ili problema s okolnim tkivima. U velikom broju slučajeva zub je moguće liječiti endodontski i nakon toga kvalitetno obnoviti.
Zato je kod akutne boli najvažnije utvrditi njezin uzrok, a tek potom odlučiti o vrsti terapije.
Što ako je zub već jednom liječen?
Zub koji je već endodontski liječen nije automatski kandidat za vađenje.
Ako ponovno dođe do infekcije ili se na snimci vidi promjena oko korijena, ponekad je moguće napraviti reviziju endodontskog liječenja i ponovno sanirati zub.
Mogućnost ponovnog liječenja ovisi o stanju korijena, postojećoj infekciji, kvaliteti prethodnog liječenja i tome postoji li dovoljno zdravog zubnog tkiva za konačnu restauraciju.
Ako zub nakon ponovnog liječenja nema dobru dugoročnu prognozu, tada se razmatra vađenje i plan nadoknade izgubljenog zuba.
Što nakon vađenja zuba?
Ako je vađenje najbolja terapijska opcija, važno je razmišljati i o tome što će se dogoditi s nastalim prostorom.
Ovisno o položaju zuba, stanju ostalih zuba i zagrizu, izgubljeni zub može se nadoknaditi:
Zato odluka o vađenju ne bi trebala biti izolirana odluka, nego dio cjelovitog plana terapije.
Zašto nije dobro predugo čekati?
Što se problem ranije otkrije, veća je mogućnost da se zub sačuva jednostavnijim zahvatom.
Odgađanje pregleda može dovesti do:
- širenja karijesa
- gubitka većeg dijela zubnog tkiva
- razvoja infekcije
- gubitka kosti oko zuba
- složenijeg i skupljeg liječenja
- smanjenja mogućnosti očuvanja zuba
Zato se kod boli, osjetljivosti, puknuća zuba, oticanja ili promjena na zubu ne preporučuje čekati da problem postane ozbiljniji.
Cilj nije sačuvati zub pod svaku cijenu
Prirodni zub uvijek nastojimo sačuvati kada za to postoje dobri uvjeti i realna dugoročna prognoza.
Međutim, ponekad pokušaj očuvanja zuba pod svaku cijenu može značiti više zahvata, dugotrajnu terapiju i rezultat koji dugoročno ipak nije stabilan.
S druge strane, ni vađenje ne bi trebalo biti prva opcija ako postoji kvalitetna mogućnost liječenja.
Cilj je donijeti odluku koja će dugoročno najbolje očuvati zdravlje, funkciju i stabilnost cijelog žvačnog sustava.
