Vađenje zuba u ortodonciji – kada je zaista potrebno?

Vađenje zuba u ortodonciji - kada je potrebno?

Vađenje zuba u ortodonciji tema je koja kod pacijenata često izaziva nelagodu, osobito kada se radi o djeci. Iako se s napretkom dijagnostike, tehnologije i ortodontskih sustava potreba za vađenjem zuba sve više smanjuje, postoje situacije u kojima je ono i dalje najbolja terapijska odluka.

Važno je naglasiti: vađenje zuba nije cilj ortodontske terapije. Ono je alat kojim se, u određenim slučajevima, stvaraju uvjeti za pravilno postavljanje ostalih zubi, stabilan zagriz, zdravlje parodonta i dugoročno održiv rezultat.

U Poliklinici Dr. Zubović odluka o vađenju nikada se ne donosi napamet. Donosi se tek nakon temeljite dijagnostike, analize svih mogućnosti i virtualnog planiranja konačnog rezultata.

 

Zašto se u ortodonciji ponekad vade zubi?

Vađenje zuba ponekad je potrebno u mješovitoj i trajnoj denticiji kada želimo stvoriti uvjete za smještaj ostalih zubi u idealnu poziciju.

Tema vađenja zuba u ortodonciji često nailazi na oprečna mišljenja. Neki ortodonti su potpuni protivnici vađenja, dok ga drugi smatraju opravdanim u određenim slučajevima. Kroz povijest su na odluke o vađenju utjecali i različiti proizvođači dentalnih materijala i sustava, nudeći naprave koje se predstavljaju kao rješenja “bez vađenja zuba”.

Međutim, ako pogledamo istraživanja, promatramo biologiju pomaka zuba i kritički razmislimo, važno je razumjeti da zub ne “zna” koju smo napravu na njega aplicirali. Ono na što zub reagira jest sila koju ta naprava proizvodi. Ako sila nije pravilno planirana i kontrolirana, zub se može pomaknuti u pogrešnom smjeru.

Zato odluka o vađenju ne ovisi o jednoj napravi ili unaprijed određenom pravilu, nego o ciljevima terapije i stanju svakog pojedinog pacijenta.

 

Ciljevi ortodontske terapije u Poliklinici Dr. Zubović

Kod planiranja ortodontske terapije naš cilj nije samo “poravnati zube”. Gledamo cijeli sustav: zube, zagriz, čeljusni zglob, lice, parodont i dugoročnu stabilnost rezultata.

Ciljevi terapije su:

Vađenje zuba razmatramo tek kada procijenimo da bez njega ne možemo sigurno postići navedene ciljeve ili bismo, izbjegavanjem vađenja, ugrozili funkciju, estetiku ili stabilnost rezultata.

 

Vađenje mliječnih zuba u mješovitoj denticiji

Kod djece u dobi od 7 do 10 godina cilj nam je omogućiti da gornji i donji sjekutići niknu pravilno: jedan pored drugoga, bez izraženih rotacija, bez nicanja u drugom redu i bez stvaranja većih funkcionalnih ili estetskih problema.

Kada se to postigne, stvaraju se dobri preduvjeti za dugotrajnu stabilnost položaja prednjih zuba, ali i za lakše održavanje oralne higijene i sigurniji osmijeh djeteta.

Ako tijekom praćenja uočimo da trajni zubi neće imati dovoljno mjesta, odlučujemo se za serijsku ekstrakciju.

Serijska ekstrakcija je postupak u kojem se prvo vade mliječne trojke, što omogućuje pravilnije nicanje sjekutića ili njihovu spontanu korekciju. U drugom koraku vade se mliječne četvorke, a kada nikne trajna četvorka, ona se vadi kako bi se trajna trojka smjestila na njezino mjesto.

Serijska ekstrakcija najčešće dovodi do vađenja trajne četvorke u gornjoj čeljusti. U donjoj čeljusti, u većini slučajeva, unatoč serijskoj ekstrakciji na kraju ipak ima mjesta za sve zube. Ipak, svaki pacijent je poseban, a terapija se uvijek određuje individualno, nakon dijagnostike i uzimanja u obzir brojnih drugih parametara.

 

Kako donosimo odluku o vađenju trajnih zuba?

Odluka o vađenju trajnih zuba donosi se kada trajni zubi nemaju dovoljno mjesta za formiranje pravilnog zubnog luka ili kada su prednji zubi izrazito nagnuti prema naprijed, zbog čega pacijent ne može pravilno zatvoriti usta.

Najčešći razlozi zbog kojih može nastati potreba za vađenjem su:

  • Prerani gubitak mliječnih zuba
    Mliječni zubi čuvaju mjesto trajnim nasljednicima. Kada se mliječni zub prerano izgubi zbog karijesa ili se prerano rasklima, prostor se može brzo smanjiti pomakom susjednih zubi.
  • Nesrazmjer veličine zuba i čeljusti
    Ponekad pacijent ima zube koji su preveliki za veličinu čeljusti, odnosno ne mogu pravilno stati u koštani alveolarni greben. Budući da se veličina zubi i veličina čeljusti različito  nasljeđuju, moguće je naslijediti čeljust koja je premala za naslijeđenu veličinu zuba.
  • Nepodesne navike
    Navike poput cuclanja prsta ili guranja jezika na zube često uzrokuju pomicanje gornjih prednjih zuba prema naprijed (protruzija gornjih sjekutića). U takvim slučajevima je potrebno vađenje kako bi se zubi vratili u pravilan položaj unutar alveolarnog grebena.

 

Zašto je vađenje zuba zahtjevno u ortodontskoj terapiji?

Vađenje zuba u ortodontskoj terapiji predstavlja izazov jer se nakon vađenja otvara prostor koji je potrebno precizno kontrolirati. Ako sile nisu dobro planirane, može doći do gubitka sidrišta, odnosno pomaka zuba na neželjeno mjesto.

Zato je važno da ortodont ima iskustvo u rješavanju takvih slučajeva, razumije biomehaniku pomaka zuba i koristi sustave koji omogućuju kontroliran i učinkovit pomak.

U takvim terapijama često su vrlo važne privremene sidrišne jedinice, odnosno mini implantati. Oni se mogu postavljati u prednji dio nepca u gornjoj čeljusti te između korijenova očnjaka i prvog pretkutnjaka u donjoj čeljusti.

Mini implantatima se kontrolira i modulira pomak zuba te sprječava neželjeni pomak tijekom zatvaranja prostora.

 

Dijagnostika i virtualno planiranje terapije

Dijagnostika i današnje tehnologije virtualnog planiranja imaju ključnu ulogu u donošenju odluke o vađenju zuba. One nam pokazuju koliko prostora nedostaje za postizanje ciljeva terapije i je li vađenje zuba zaista najbolja opcija za pacijenta.

Potrebni dijagnostički postupci uključuju:

  • skeniranje čeljusti optičkim skenerom
  • ortopantomogram
  • LL kraniogram
  • fotografiranje
  • po potrebi trodimenzionalnu CBCT snimku

Nakon prikupljanja svih dijagnostičkih podataka, ortodont izrađuje virtualni digitalni setup. U softveru se zubi postavljaju u idealnu poziciju, izrađuje se plan terapije i određuje redoslijed postupaka.

Na konzultacijama se pacijentu prezentira plan ortodontske terapije, objašnjavaju se svi dijagnostički pokazatelji, potrebne naprave i financijska ponuda.

U Poliklinici Dr. Zubović vađenje zuba ostavljamo kao zadnju opciju, tek nakon što smo iskoristili mogućnosti suvremene dijagnostike i tehnologije da ga izbjegnemo. Ako se odlučimo za vađenje, tada smo sigurni da je to za pacijenta najbolja opcija i da bi izbjegavanje vađenja dovelo do lošijeg rezultata.

 

Koji se zubi najčešće vade u ortodonciji?

U ortodonciji se najčešće vadi jedan od pretkutnjaka, odnosno četvorka ili petica.

Vađenje se najčešće provodi simetrično, na lijevoj i desnoj strani, kako ne bi došlo do pomaka sredine i asimetrije zubnog luka ili osmijeha. Ponekad se vade samo gornji pretkutnjaci, a ponekad i gornji i donji. Samo donji pretkutnjaci gotovo se nikada ne vade jer bi to moglo dovesti do nestabilnog zagriza.

Za vađenje gornjih petica češće se odlučujemo jer su one manje veličinom, a njihova pozicija u stražnjem dijelu čeljusti smanjuje vidljivost vađenja na početku terapije.

 

Je li vađenje pretkutnjaka bolno?

Vađenje pretkutnjaka najčešće je jednostavan postupak koji se izvodi u lokalnoj anesteziji. U rukama iskusnog kliničara traje relativno kratko.

Znamo da se djeca često boje vađenja zuba, ali za to zaista nema potrebe. Naš tim osigurava da postupak bude brz, siguran i bezbolan.

 

Vađenje zuba u ortodonciji nikada nije odluka koja se donosi rutinski. Ono nije cilj terapije, već mogućnost koja se razmatra tek kada je potrebna za postizanje pravilnog zagriza, stabilnog rezultata, zdravlja parodonta, estetike zuba i lica te zadovoljstva pacijenta.

Suvremena ortodoncija, digitalna dijagnostika i virtualno planiranje omogućuju nam da odluku donesemo precizno i odgovorno. Kada vađenje nije potrebno, nastojimo ga izbjeći. Kada jest, ono postaje dio plana koji vodi prema najboljem mogućem rezultatu.