Poremećaji čeljusnog zgloba: uzroci, simptomi i mogućnosti liječenja

poremećaji čeljusnog zgloba

Poremećaji čeljusnog zgloba, poznati i kao temporomandibularne disfunkcije (TMD), sve su češća zdravstvena tegoba koja može značajno utjecati na kvalitetu života. Ovi poremećaji mogu izazvati bol u čeljusti, licu i vratu, otežati žvakanje, a ponekad izazvati i neugodno škljocanje prilikom otvaranja ili zatvaranja usta. U nekim se slučajevima simptomi ne javljaju iako na koštanim strukturama postoji degenerativna promjena. U ovom blogu saznajte zbog čega nastaju ovi problemi, kako ih prepoznati i na koji način ih učinkovito liječiti.

Što su poremećaji čeljusnog zgloba?

Temporomandibularni zglob (TMZ) jedan je od najsloženijih zglobova u tijelu, smješten blizu uha, na obje strane lica i funkcionira u harmoniji sa zglobom suprotne strane lica. Njegova glavna zadaća je mastikacija tj. žvakanje, govor i gutanje, pri čemu zglob izvodi rotacijske pokrete u prvim fazama otvaranja i translacijske pokrete kod jačih otvaranja i žvakanja.

Zglob se sastoji od kondila mandibule, artikulacijske fose na temporalnoj kosti lubanje i artikulacijskog diska koji se nalazi između dvije koštane površine, a tu su i mnogi ligamenti, mišići i hrskavice. Oba čeljusna zgloba su spojena jednom kosti, mandibulom, i ne mogu se pomicati neovisno jedan o drugom. To je kompleksan zglob kod kojeg komplikacije i gubitak stabilnosti između pojedinih dijelova mogu dovesti do poremećaja. Zbog njegove kompleksnosti, u rješavanju problema potrebno je izabrati doktore koji su se educirali posebno za probleme čeljusnog zgloba.

Stabilnost ovog zgloba ključna je za pravilno funkcioniranje cijelog žvačnog sustava. Kada se ta stabilnost poremeti, može doći do različitih problema koji spadaju pod TMD.

Jeste li znali da čak 70% populacije ima određeni oblik nestabilnosti TMZ-a? Jako malo pacijenata traži pomoć u ranim fazama bolesti. Pacijenti se javljaju već u poodmakloj fazi kada se čuje škljocanje ili dođe do ograničenog otvaranja usta, problema sa žvakanjem ili boli.

Zašto nastaju poremećaji čeljusnog zgloba?

Uzroci ovih poremećaja su multifaktorijalni tj ne možemo točno odrediti uzrok, ali znamo koji faktori pogoduju nastanku problema:

  • Parafunkcijske kretnje poput grickanja noktiju, olovke i sl, bruksizam, stiskanje zubima.
  • Anatomske promjene zbog ozljeda
  • Malokluzije
  • Stres

Najčešći simptomi poremećaja čeljusnog zgloba

Simptomi TMD-a mogu se javljati povremeno ili trajati dulje vrijeme. Među najčešćim su:

  • Bol u čeljusti, licu, uhu i vratu.
  • Škljocanje ili pucketanje u zglobu prilikom otvaranja usta.
  • Ograničeno otvaranje usta ili poteškoće sa žvakanjem.
  • Glavobolje.
  • Zujanje u ušima ili smanjenje sluha.
  • Vrtoglavica i problemi s vidom.

Stomatolozi često primjećuju specifične znakove poput trošenja zuba, dentalne interference, nepravilna funkcija čeljusti i povećana mobilnost čeljusti.

Dijagnoza poremećaja čeljusnog zgloba

Za pomoć se treba obratiti klinici koja se bavi ovom problematikom te ima iskustva i dobre rezultate u rješavanju problema. Točna dijagnoza ključna je za uspješno liječenje. Prvi korak je detaljna anamneza i klinički pregled, nakon čega slijede napredne i opsežne dijagnostičke metode, poput:

  • CBCT ili MRI snimanja za detaljan uvid u stanje zgloba i okolnih struktura.
  • MODJAW dijagnostike koja analizira kakvi su pomaci čeljusti (funkcija) te određuje dentalne interference.

Kako liječiti poremećaje čeljusnog zgloba?

Kod liječenja čeljusnog zgloba bitno je smanjiti opterećenje cijelog muskuloskeletnog sustava i omogućiti zglobu da vrati svoju funkciju.

Liječenje temporomandibularne disfunkcije zahtijeva multidisciplinarni pristup, koji uključuje:

  1. Izrada udlaga – prekrivaju žvačne plohe gornjih ili donjih zuba i omogućavaju privremenu promjenu zagriza, relaksiraju mišiće, mijenjaju poziciju čeljusti kada je to potrebno i štite zube od daljnjeg trošenja. Udlagu je potrebno konstantno adaptirati i prilagođavati promjenama koje nastaju.
  2. Fizioterapija – uz udlagu, pacijenta se upućuje fizioterapeutu s posebnim znanjem i iskustvom u tretiranju ovih problematika.
  3. Farmakološko liječenje – u akutnim slučajevima ponekad se mogu koristiti protuupalni lijekovi.
  4. Artrocenteza – samo u nekim slučajevima teže disfunkcije preporuča se artrocenteza tj ispiranje zgloba.

Poremećaji čeljusnog zgloba mogu biti izazovni, ali uz pravovremenu dijagnozu i odgovarajuću terapiju moguće je značajno poboljšati funkciju zgloba i kvalitetu života. Ako primijetite simptome poput škljocanja zgloba, bolova ili otežanog otvaranja usta, obratite nam se.

Ne čekajte da problem postane ozbiljan – vaše zdravlje zaslužuje pažnju!