Terapija stabilizacijskom udlagom – kako olakšati bol i simptome čeljusnog zgloba

Stabilizacijska udlaga za terapiju poremećaja čeljusnog zgloba

Terapija stabilizacijskom udlagom jedna je od najčešćih i najprihvaćenijih metoda liječenja bolova i disfunkcija povezanih s temporomandibularnim, odnosno čeljusnim zglobom (TMZ). Ova metoda pomaže u smanjenju boli i poboljšanju funkcije žvačnih mišića te je prvi izbor konzervativnog liječenja. Prema našem iskustvu, invazivno kirurško liječenje nije potrebno ako se konzervativna terapija provede na adekvatan način.

Terapija stabilizacijskom udlagom provodi se s ciljem ublažavanja simptoma i bolova povezanih s poremećajima čeljusnog zgloba. Najčešći simptomi uključuju:

  • glavobolju
  • škljocanje ili preskakanje zgloba
  • otežano otvaranje usta
  • zujanje u ušima
  • škripanje zubima
  • osjećaj nestabilnosti zagriza
  • bolove u mišićima lica i vrata

Kod pacijenata s ovim problemom često se uočavaju znakovi destrukcije i gubitka tvrdih zubnih tkiva, nastali zbog prejakih mehaničkih sila koje djeluju na zube uslijed poremećene funkcije žvačnog sustava. Simptomi mogu biti izraženi do te mjere da značajno narušavaju kvalitetu života.

Iako se stanja temporomandibularne disfunkcije često povezuju sa stresom, pa nam dolaze i pacijenti kojima je savjetovano započeti terapiju antidepresivima, naše iskustvo pokazuje da su uzroci ovog poremećaja češće mehaničke i biološke prirode. Psihosocijalni čimbenici samo mogu doprinijeti pogoršanju simptoma.

Dok se pacijentima najčešće preporučuje nošenje noćne udlage, stabilizacijska udlaga s kojom imamo najbolje rezultate u liječenju nosi se 24 sata dnevno i naziva se MAGO.

Pacijenti često već samim nošenjem udlage osjećaju olakšanje, no iznimno se učinkovitom pokazala kombinacija s fizikalnom terapijom. Posebno je važno razumjeti da:

  • postura tijela
  • problemi s vratnom kralješnicom

imaju velik utjecaj na razvoj i održavanje simptoma te ih je nužno pravilno adresirati. Vježbe istezanja i relaksacije žvačnih mišića, kao i masaže, doprinose optimizaciji mišićne aktivnosti i povećanju raspona kretnji donje čeljusti.

 

Masaža i mobilizacija mekog tkiva

Masažu zgloba i okolnog mekog tkiva provodi fizioterapeut ili, nakon demonstracije i edukacije, sam pacijent. Aktivno sudjelovanje pacijenta povećava osjećaj kontrole nad terapijom i pozitivno utječe na daljnji tijek liječenja.

Mobilizacija mekog tkiva često se kombinira s istezanjem mišića, koje može biti:

  • pasivno istezanje – pomaže u uspostavljanju normalne duljine i funkcije mišića te poboljšanju njihove prokrvljenosti
  • aktivno istezanje – koristi se za povećanje opsega pokreta i vraćanje normalne mišićne funkcije

Tijekom edukacije pacijent uči pravilno otvarati usta i izbjegavati bolne pokrete. Važno je da se vježbe izvode nježno i uz primjenu isprekidane sile, jer pretjerana sila može smanjiti njihovu učinkovitost.

 

Vježbe i tehnike otpora

U terapiji se mogu koristiti i vježbe otpora, osobito kada je ograničeno otvaranje usta posljedica mišićnog stanja. Takve vježbe:

  • pružaju potporu zglobu
  • smanjuju mogućnost neželjenog pomaka unutar zgloba

Važno je naglasiti da dubinsku masažu uvijek provodi fizioterapeut, dok je uloga pacijenta naučiti određene vježbe i redovito ih samostalno provoditi kod kuće.

 

Stabilizacijska udlaga, u kombinaciji s pravilno vođenim vježbama i masažama, predstavlja učinkovit pristup u smanjenju simptoma poremećaja čeljusnog zgloba. Dosljednost u provođenju terapije može značajno poboljšati funkciju čeljusti i smanjiti bol.