Svakodnevno pacijenti dolaze u stomatološku ordinaciju zbog nepoželjnih promjena na zubima koje uglavnom definiraju kao karijes. Iako se u velikom broju slučajeva radi o karijesnim oštećenjima zuba, bitno je znati da svako oštećenje ne mora biti karijesnog podrijetla već se može raditi o nekarijesnim oštećenjima tvrdih zubnih tkiva.
Što su to nekarijesna oštećenja tvrdih zubnih tkiva?
Nekarijesna oštećenja tvrdih zubnih tkiva su promjene na zubima koje nisu posljedica djelovanja bakterija nego životnih navika ili bolesti. U ovu vrstu oštećenja spadaju abfrakcija, atricija, abrazija i erozija.
Abfrakcija je klinasto oštećenje u području vrata zuba nastala zbog savijanja zuba uzrokovanog prevelikim opterećenjem (neispravni ispuni/”plombe”, nefunkcionalni kontakt, izvađeni susjedni zub) i parafunkcijama (kretnje donje čeljusti bez konkretne svrhe) .
Abrazija je trošenje tvrdih zubnih tkiva nastalo djelovanjem neprirodnih i neobičnih posrednika koji se često unose u usta i u tijesnom su kontaktu sa zubima. Razlikujemo abraziju nastalu zbog pretjeranog četkanja zubi, korištenja jako abrazivnih zubnih pasta, grickanja sjemenki, pušenja lule, sviranja puhačkih instrumenata i sl.
Atricija je oštećenje tvrdih zubnih tkiva uzrokovan kontaktom zuba o zub. Atriciju kod odraslih osoba karakterizira trošenje tvrdih zubnih tkiva cijelog zubnog niza. Zubi su skraćeni i njihov međusobni kontakt je izmijenjen. To se često najbolje vidi na donjim prednjim zubima.
Erozija je gubitak zubnog tkiva nastao pod utjecajem kemijskih procesa. Zapravo se radi o ”otapanju” zuba zbog djelovanja unutarnjih(želučana kiselina) ili vanjskih (kisela hrana,piće i lijekovi) čimbenika. Želučana kiselina uzrokuje promjene na unutrašnjim plohama zuba. Kisela hrana, piće i lijekovi uzrokuju promjene na vanjskim plohama prednjih zubi, rijetko stražnjih zubi.
Terapija nekarijesnih oštećenja tvrdih zubnih tkiva
Cilj terapije je na vrijeme identificirati uzročnike i poduzeti sve vrste preventivnih mjera za pravovremeno zaustavljanje daljnje progresije oštećenja tvrdih zubnih tkiva. Na temelju ocjene težine kliničke slike pristupa se rekonstrukciji i zaštiti oštećenih površina zuba. Kod prolazne preosjetljivosti oštećena se površina može zaštiti dentinskim premazima za desenzibilizaciju (smanjenje osjeta boli). Kao privremeno rješenje koriste se restaurativni estetski materijali (”plombe”), a kao trajno rješenje fiksno-protetski nadomjesci ( npr. krunice).